Na nadnevak kada se ujedno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obilježava i Dan Papinskog misijskog djela Sv. Petra, u suslavlju su bili: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, kanonici, dekani te ostalo svećenstvo. Uz njih, na sv. misi bili su nazočni vjernici, redovnice, bogoslovi te pripadnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedrali zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Bratsko zajedništvo

U prigodnoj homiliji koju je nazvao Posvećeni uljem radosti da bi pronosili radosnu vijest, nadbiskup je tumačio što zapravo znači euharistijsko slavlje koje je poznato kao Misa posvete ulja, koje po cijelom svijetu jednom godišnje u katedrali okuplja prezbiterij svake biskupije, ili predstavnike njezina prezbiterija. 

"Okupljeni smo kao svećenici Krista Gospodina na euharistijsko slavlje koje je poznato kao Misa posvete ulja. To Misno slavlje po cijelom svijetu jednom godišnje u katedrali okuplja prezbiterij svake biskupije, ili predstavnike njezina prezbiterija. Za vrijeme toga Misnog slavlja, okupljeni svećenici zajedno sa svojim biskupom sudjeluju također u obredu blagoslova bolesničkoga i posvete ulja Krizme te obave obnovu svojih svećeničkih obećanja. Pri tomu, prisutnost velikoga broja svećenika te činjenica da dolaze iz raznih krajeva i s različitih služba u biskupiji očituje bratsko zajedništvo među prezbiterima i njihovo zajedništvo s biskupom. Tako je važnost ovog euharistijskog slavlja vrlo velika i po njegovu liturgijskom sadržaju, koji se zbiva u katedrali, i po znakovitoj poruci koju odašilje prema javnosti", tumačio je propovjednik te navijestio kako odmah nakon propovijedi, uvodeći u današnji obred obnove svećeničkih obećanja, koji je jedan od tri ključna elementa ovog liturgijskog događaja, biskup koji presjeda euharistijom započinje razgovor s okupljenim prezbiterima riječima: "Slavimo godišnjicu spomen-dana kad je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima i nama. 

Ljubav prema ljudima

"No i zbog toga može izgledati neobično da se ni jedno biblijsko čitanje, koje je previđeno da se naviješta u ovom euharistijskom slavlju, izravno ne odnosi na prezbitersko zvanje i svećeničko apostolsko poslanje. Stoga je posvema opravdano upitati se što Providnost Božja time želi poručiti prezbiterima, nama danas okupljenima u sarajevskoj katedrali kao i svima ostalima na drugim stranama po svijetu", kazao je te pojasnio kako se odgovor na postavljenu dilemu treba tražiti u načinu na koji su sastavljena pitanja na koja ćemo odgovarati i naglascima koje u njima valja prepoznati.

"Ponajprije, bit ćemo pitani hoćemo li svoja obećanja obnoviti pred svetim Božjim narodom. Potom, bit ćemo pitani hoćemo li potvrditi obećanja svete službe koja smo, na dan primanja svetoga reda, s radošću dali Kristovoj Crkvi. I na kraju, odgovorit ćemo na upit, hoćemo li svoju službu vršiti vođeni jedino revnošću za duše braće i sestara koji su nam povjereni u duhovnu skrb. Iz ovako postavljena razgovora u liturgijskom obredu proizlazi, da svećenički red i služba nalaze svoje tumačenja i da se ostvaruju na pravi način, sȁmo onda kad se posvema odvijaju pred svetim Božjim narodom, kad su radostan dar Crkvi Kristovoj i kad ih vodi jedino ljubavlju prema ljudima kojima Krist šalje svoje svećenike. U prvom planu su, dakle, temeljne vrednote koje se nazivaju Božji narod, zajednica Crkve Kristove i revnost za Božja stvorenja. One su svrha i smisao prezbiterata. U njihovoj službi su prezbiteri koji, također se čita u istome tekstu, su pozvani to činiti odricanjem samih sebe te vjerno i bez želje za dobitkom", potaknuo je.

Evangelizirani evangelizatori

Nadalje, tumačeći da kad se posvećeno ulje koristi u slavlju sakramenta, koji je koji su uvijek način Gospodinova blagoslova i njegove prisutnosti, nadbiskup je pojasnio kako je ono znak Božjega izbora i milosrđa. "Stoga i naše pomazanje za svećenike, u kojemu nas je Bog obdario svojim izabranjem, nosi sa sobom obvezu da ljudima donosimo Božje milosrđe. Naše je poslanje davati ljudima ulje radosti umjesto ruha žalosti i s njima pjevati pjesmu zahvalnicu mjesto duha očaja. I samo takve će se prezbitere s pravom nazivati imenom svećenika Gospodnjih i službenika Boga našega. Svećenik je pomazan uljem radosti zato da bi svijetom pronosio radost Evanđelja. Pozvan je biti evangelizirani evangelizator. To jest, sām prožet radošću Evanđelja, svećenik je poslan isijavati tu istu radost. Po tomu svećenik je misionar kršćanske radosti", kazao je te dodao kako iskonska radost i zadovoljstvo koje iz nje zrači duhovna su hrana čovjeka i svih njegovih životnih nada.

"Ujedno one su i misionarsko svjedočanstvo prema svijetu. Stoga je uvijek nužno da sām bude radostan onaj, koji vrši poslanje misionara Radosne vijesti, poslanika i svjedoka mira Božjega i graditelja pomirenja među ljudima. Posebice je to važno u vremenima, kao što je ovo naše doba, kad se na raznim stranama množe sijači tjeskoba i strahova, kad se povećava nasilje protiv ljudskoga života i dostojanstva, kad bukte ratovi a ratni bubnjevi novih sukoba zlokobno se oglašavaju, kad se širi nepovjerenje i zavada, kad raste broj usamljenih i zaboravljenih ljudi, kad umnažanje užitaka ne donosi pravu radost", kazao je te podsjetio kako živimo u vremenu kad iskonska radost sve češće postaje velika nepoznanica također u stanju društvenoga mira razvijenih zemalja. Podsjetio je pritom na riječi Svetog pape Pavla VI. koji je govorio da  tehnološko društvo uspijeva umnožiti prigode užitaka no ono vrlo teško uspijeva omogućiti trajnu radost u dubini ljudskih duša te napomenuo kako posebice u naše vrijeme postaje očito da je takva radost sve rjeđa u životima ljudi posebice u visoko razvijenim društvima.

"Šimuni cirenci"

"Radost, međutim, može postati ugrožena također u životu svakoga kršćanskog vjernika i cijele crkvene zajednice, a od te opasnosti nisu unaprijed zaštićeni ni službenici Gospodnji. Naime, nisu rijetke situacije kad prevladava jadikovanje nad oduševljenjem, zabrinutost nad zahvalnošću, obična proračunatost nad kršćanskom nadom, ogovaranje nad oduševljenjem", upozorio je nadbiskup te poručio svećenicima kako su u svom poslanju pozvani ljudima biti sluge radosti i pomoći im nositi terete života kako bi našli smisao na svojim putovima.

"Mi, pomazani uljem radosti, s njima i za njih trebamo pjevati pjesmu zahvalnu. To je uloga misionara radosti, suvremenih „šimuna cirenaca“ na križnim putovima ljudi, koja je poslanje svakoga službenika Božjega", potaknuo je propovjednik.

Obnova obećanja

Uslijedio je zatim obred obnove svećeničkih obećanja koja su prezbiteri prihvatili na svećeničkom ređenju. U nastavku, prije molitve Očenaša blagoslovljeno je ulje za bolesničko pomazanje. Poslije popričesne molitve nadbiskup Tomo pristupio je posveti krizmenog ulja, koje se koristi kod krštenja, potvrde, ređenja prezbitera i biskupa te kod posvete crkve i oltara.

Napomenimo kako se misno slavlje posvete ulja i proslava svećeničkog zajedništva, umjesto na Veliki četvrtak, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji slavi redovito na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju.

Inače, Djelo Svetog Petra apostola utemeljeno je kako bi se zauzelo za jednu od najhitnijih potreba u širenju evangelizacije: obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeništa u misijskim zemljama, te u tom smislu kršćane potaknulo i učinilo još osjetljivijima za potrebe domaćeg svećenstva u misijama.

J.Vr.,KT